Knjižnica

Događaj uskrsa temelj je kršćanske vjere, jer kao što kaže sveti Pavao: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša“ (1 Kor 15:17). Prema kršćanskoj vjeri Krist je vazmeni ili pashalni Jaganjac Novoga saveza, koji je žrtvovan na križu i koji je u svojoj muci, smrti i uskrsnuću pobijedio smrt i zlo te tako donio svijetu (čovjeku) spasenje. Kao što je židovska Pasha liturgijsko sjećanje na izbavljenje izabranoga naroda (Izraelaca) iz egipatskoga ropstva, tako je kršćanska proslava Uskrsa liturgijsko sjećanje na čudesno izbavljenje i spasenje čitavoga čovječanstva.

U hrvatskim krajevima Uskrs se naziva i Vazam (u kajkavskim krajevima Vuzem), na latinskom Dominica in Resurrectione Domini = Nedjelja uskrsnuća Gospodinova. Tjedan koji prethodi Uskrsu naziva se Veliki tjedan koji počinje Cvjetnicom, a završava Uskrsom. Tada sve kršćanske konfesije slave spomen na posljednje dane Kristova života, njegovu muku i smrt. Nedjelja prije Uskrsa, koja je i posljednja korizmena nedjelja, naziva se Cvjetnica (Nedjelja palmi, Cvjetna nedjelja, Palmenica, Uličnica, Nedjelja muke Gospodnje).

U ranokršćansko doba Uskrs se slavio svake nedjelje, da bi se od sredine II. st. počeo slaviti jedanput godišnje. Datum Uskrsa je promjenjiv odnosno svake godine slavi se drugog datuma. U prvim stoljećima u nekim krajevima Uskrs se slavio kad i židovska Pasha, odnosno 14. dan (židovskog) mjeseca nisana (dakle, bilo koji dan u tjednu), dok se u drugim mjestima slavio u nedjelju nakon Pashe. Na ekumenskom koncilu u gradu Niceji 325. godine odlučeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvoga punog mjeseca – uštapa nakon 21. ožujka. Iako i Katolička i Pravoslavna Crkva slijede nicejsku formulu za određivanje datuma Uskrsa, postoje razlike u datumima njegove proslave, a posljedica su korištenja različitih kalendara (julijanskog - pravoslavni ili gregorijanskog - katolici) te različitih metoda znanstvenog izračuna za utvrđivanje proljetne ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca. Tako ove 2023. godine katolici slave Uskrs 9. travnja, dok pravoslavni vjernici slave 16. travnja.

Glavni uzrok prosvjeda žena bili su loši radni uvjeti u doba industrijalizacije i ekonomske ekspanzije krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvi poznati štrajk, koji je bio poticaj za sve nadolazeće štrajkove, zbio se 8. ožujka 1857. godine kada su radnice tvornice tekstila u New Yorku stupile su u štrajk zahtijevajući bolje uvjete rada i veće plaće za žene. Prosvjedi žena nastavljeni narednih godina upravo 8. ožujka, a jedan od najvećih i najpoznatijih zbio se 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo New Yorkom tražeći bolje plaće, kraće radno vrijeme i pravo glasa.

Godine 1910. održana je prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale, gdje je ustanovljen 'Međunarodni dan žena' na prijedlog njemačke socijalistice Clare Zetkin. Sljedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo je više od milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Pred početak Prvog svjetskog rata žene su širom Europe 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir. Ujedinjeni narodi su prvi put proslavili Međunarodni dan 1975. godine.

Koliko su bubrezi važni govore činjenice da bubrezi u jednom danu pročiste oko 200 litara krvi, izlučuju iz tijela višak tekućine i otpadne tvari metabolizma, sudjeluju u velikom broju metaboličkih funkcija, poput održavanja čvrstoće kostiju i reguliranja krvnog tlaka. Zamislimo što se događa ako bubrezi ne obave svoju zadaću temeljito i na vrijeme. U tom slučaju nastaje niz zdravstvenih problema. Velik je problem što bubrežne bolesti djeluju tiho i podmuklo, jer se duže vrijeme bolest ne manifestira. Važno je znati da se početak bolesti može otkriti jednostavnom analizom krvi i mokraće. Ako se na vrijeme otkrije bolest, postoji način liječenja kojim se znatno usporava napredovanje bolesti. Studija pod nazivom “Globalno opterećenje bolešću” (2019.) pokazuje da gotovo 700 milijuna ljudi boluje od kronične bubrežne bolesti koja uzrokuje oko 1.4 milijuna smrti godišnje u svijetu. Kronična bubrežna bolest javlja se u 1 na 10 odraslih osoba diljem svijeta. U riziku od obolijevanja nalaze se osobe s dijabetesom, hipertenzijom, kardiovaskularnom bolesti te obiteljskom anamnezom kronične bubrežne bolesti. Također, obolijevanju doprinosi pretilost te prekomjerno i nekontrolirano konzumiranje nesteroidnih protuupalnih lijekova.

U slučaju kada bolest već uznapreduje te bubrezima poprilično oslabi njihova funkcija, kao rješenje se nameće transplantacija. Možemo s ponosom reći da je Hrvatska u samom vrhu europskih zemalja po broju izvršenih transplantacija bubrega. Svjetskim danom bubrega, između ostalog, želi se općenito potaknuti darivanje organa kao znaka plemenitosti i altruizma, kojim pojedinci izražavaju želju da nakon smrti daruju bilo koji dio tijela radi presađivanja, kako bi se pomoglo teškim bolesnicima.

Treba naglasiti da je prije svega najvažnija prevencija. Stoga promislimo i zapitajmo se činimo li dovoljno kako bismo održali zdravlje ovog vitalnog i za normalan život neophodnog organa. Ono što bismo mogli i trebali učiniti: manje soliti hranu, piti koju čašu vode više u danu, ne pušiti, kretati se i baviti se sportom, redovito kontrolirati krvni tlak i šećer u krvi, češće obaviti preventivnu laboratorijsku kontrolu urina.

Svake godine 22. ožujka obilježava se Svjetski dan voda. Godine 1992. godine usvojena je rezolucija o obilježavanju Svjetskog dana voda na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju održanoj u Brazilu, a sam dan počinje se obilježavati od 1993. godine. Tijelo Ujedinjenih naroda UN-Water svake godine određuje temu Svjetskog dana voda vodeći računa o aktualnim i predstojećim izazovima. Ove godine tema su podzemne vode koje su često izložene onečišćenju.

Fokus Svjetskog dana voda usklađen je sa šestim ciljem UN-ove Agende 2030 za održivi razvoj (SDG 6) kojim se do 2030. godine nastoji za sve ljude osigurati pristup vodi za ljudsku potrošnju, održivo upravljanje vodama te osiguravanje higijenskih uvjeta.

Svjetskim danom voda želi se staviti naglasak na neprocjenjivu vrijednost vode kako za ljude, tako i za ostali živi svijet, odnosno prirodu općenito. Više od 2 milijarde ljudi na svijetu nema pristup sigurnoj pitkoj vodi. Porastom svjetskog stanovništva, gospodarskim razvojem, industrijom i proizvodnjom energije troši se sve više vode, a zbog klimatskih promjena voda je savkim danom onečišćenija, a opskrba vodom sve neizvjesnija. Upravo zbog toga se i želi ljude osvijestiti o važnosti pitke vode i održivog korištenja vodnih resursa.

Problem je što se pri određivanju potrošnje vodnih resursa često polazi od ekomoskih računica, dok se interes mnogih ljudi stavlja po strani. Stoga, prava vrijednost vode (što vrijedi i za mnoge druge stvari) nije njezina (tržišna) cijena, već se njezina istinska vrijednost očituje najprije u nezamjenjivosti i nopohodnosti za ljudski život. (Voda pripada svim ljudima.) Također, voda ima veliku i iznimnu vrijednost za našu kulturu, zdravstvo, obrazovanje, ekonomiju, kućanstvo te integritet našeg prirodnog okoliša. Ako zanemarimo te vrijednosti, postoji opasnost da ćemo loše gosodariti tim ograničenim, ali nezamjenjivim resursom.

Prema straživanju Eurostata iz 2019. godine Hrvatska ima najviše zaliha pitke vode po glavi stanovnika u Europskoj Uniji. UNESCO-vo izvješće o dostupnosti vode i bogatstvu izvora Hrvatsku smješta među prvih pet u Europi te među 40-ak zemalja svijeta najbogatijih vodom. Svi smo pozvani da kao pojedinci našim svakodnevnim aktivnostima i zalaganjima održavamo ovaj pozitivan trend koji je svima na korist.